Chapter 18

¹ Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: ²"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. ³U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' ⁴No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, ⁵jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti me.'" ⁶Nato reèe Gospodin: "Èujte što govori nepravedni sudac! ⁷Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu sve ako i odgaða stvar njihovu? ⁸Kažem vam, ustat æe žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?" ⁹Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu: ¹⁰"Dva èovjeka uziðoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. ¹¹Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' ¹²Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' ¹³A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreæi: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' ¹⁴Kažem vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen; a koji se ponizuje, bit æe uzvišen." ¹⁵A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjevši to, uèenici im branili. ¹⁶A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje." ¹⁷"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi." ¹⁸I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?" ¹⁹Reèe mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. ²⁰Zapovijedi znaš: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Poštuj oca svoga i majku!" ²¹A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti." ²²Èuvši to, Isus mu reèe: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom." ²³Kad je on to èuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. ²⁴Vidjevši ga, reèe Isus: "Kako li je teško imuænicima u kraljevstvo Božje! ²⁵Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." ²⁶Koji su to èuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" ²⁷A on æe: "Što je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu." ²⁸Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom." ²⁹Isus æe im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili ženu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, ³⁰a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku život vjeèni." ³¹I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve što su napisali proroci: ³²doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; ³³i pošto ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati." ³⁴No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne shvaæahu što bijaše reèeno. ³⁵A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. ³⁶Èuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. ³⁷Rekoše mu: "Isus Nazareæanin prolazi." ³⁸Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" ³⁹Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jaèe vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁰Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: ⁴¹"Što hoæeš da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam." ⁴²Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." ⁴³I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.