Chapter 15

¹ Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. ²Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." ³Nato im Isus kaza ovu prispodobu: ⁴"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe? ⁵A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan ⁶pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.' ⁷Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja." ⁸"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe? ⁹A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.' ¹⁰Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika." ¹¹I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina. ¹²Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. ¹³Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno." ¹⁴"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati. ¹⁵Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. ¹⁶Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." ¹⁷"Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! ¹⁸Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" ²⁰"Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga. ²¹A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' ²²A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge! ²³Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo ²⁴jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti." ²⁵"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru ²⁶pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. ²⁷A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.' ²⁸A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati. ²⁹A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. ³⁰A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' ³¹Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. ³²No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'"