Chapter 14

¹ Jedne subote doðe on u kuæu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. ²Kad evo: pred njim neki èovjek koji je imao vodenu bolest. ³Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom lijeèiti ili nije?" ⁴A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izlijeèi i otpusti. ⁵A njima reèe: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neæe li ga brže bolje izvuæi i u dan subotni?" ⁶I ne mogoše mu na to odgovoriti. ⁷Promatrajuæi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: ⁸"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji èasniji od tebe, ⁹te ne doðe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada æeš, postiðen, morati zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doðe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit æe ti to tada na èast pred svim sustolnicima, ¹¹jer - svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen, a koji se ponizuje, bit æe uzvišen." ¹²A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireðuješ objed ili veèeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braæe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. ¹³Nego kad prireðuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. ¹⁴Blago tebi jer oni ti nemaju èime uzvratiti. Uzvratit æe ti se doista o uskrsnuæu pravednih." ¹⁵Kad je to èuo jedan od sustolnika, reèe mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" ¹⁶A on mu reèe: "Èovjek neki priredi veliku veèeru i pozva mnoge. ¹⁷I posla slugu u vrijeme veèere da rekne uzvanicima: 'Doðite! Veæ je pripravljeno!' ¹⁸A oni se odreda poèeli isprièavati. Prvi mu reèe: 'Njivu sam kupio i valja mi poæi pogledati je. Molim te, isprièaj me.' ¹⁹Drugi reèe: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, isprièaj me.' ²⁰Treæi reèe: 'Oženio sam se i zato ne mogu doæi.'" ²¹"Sluga se vrati i javi to domaæinu. Tada domaæin, gnjevan, reèe sluzi: 'Iziði brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' ²²I sluga reèe: 'Gospodaru, uèinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' ²³Reèe gospodar sluzi: 'Iziði na putove i meðu ograde i prisili neka uðu da mi se napuni kuæa.' ²⁴A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neæe okusiti moje veèere." ²⁵S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reèe im: ²⁶"Doðe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braæu i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj uèenik! ²⁷I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj uèenik!" ²⁸"Tko od vas, nakan graditi kulu, neæe prije sjesti i proraèunati troškove ima li èime dovršiti: ²⁹da ga ne bi - pošto veæ postavi temelj, a ne mogne dovršiti - poèeli ismjehivati svi koji to vide: ³⁰'Ovaj èovjek poèe graditi, a ne može dovršiti!' ³¹Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neæe prije sjesti i promisliti da li s deset tisuæa može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuæa? ³²Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat æe poslanstvo da zaište mir." ³³"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj uèenik." ³⁴"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, èime æe se ona zaèiniti? ³⁵Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"