« Prev Luke 14 Next »

Chapter 14

1 Jedne subote doðe on u kuæu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 2Kad evo: pred njim neki èovjek koji je imao vodenu bolest. 3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom lijeèiti ili nije?" 4A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izlijeèi i otpusti. 5A njima reèe: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neæe li ga brže bolje izvuæi i u dan subotni?" 6I ne mogoše mu na to odgovoriti. 7Promatrajuæi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji èasniji od tebe, 9te ne doðe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada æeš, postiðen, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doðe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit æe ti to tada na èast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen, a koji se ponizuje, bit æe uzvišen." 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireðuješ objed ili veèeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braæe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad prireðuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju èime uzvratiti. Uzvratit æe ti se doista o uskrsnuæu pravednih." 15Kad je to èuo jedan od sustolnika, reèe mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" 16A on mu reèe: "Èovjek neki priredi veliku veèeru i pozva mnoge. 17I posla slugu u vrijeme veèere da rekne uzvanicima: 'Doðite! Veæ je pripravljeno!' 18A oni se odreda poèeli isprièavati. Prvi mu reèe: 'Njivu sam kupio i valja mi poæi pogledati je. Molim te, isprièaj me.' 19Drugi reèe: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, isprièaj me.' 20Treæi reèe: 'Oženio sam se i zato ne mogu doæi.'" 21"Sluga se vrati i javi to domaæinu. Tada domaæin, gnjevan, reèe sluzi: 'Iziði brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' 22I sluga reèe: 'Gospodaru, uèinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' 23Reèe gospodar sluzi: 'Iziði na putove i meðu ograde i prisili neka uðu da mi se napuni kuæa.' 24A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neæe okusiti moje veèere." 25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reèe im: 26"Doðe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braæu i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj uèenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj uèenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neæe prije sjesti i proraèunati troškove ima li èime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto veæ postavi temelj, a ne mogne dovršiti - poèeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj èovjek poèe graditi, a ne može dovršiti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neæe prije sjesti i promisliti da li s deset tisuæa može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuæa? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat æe poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj uèenik." 34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, èime æe se ona zaèiniti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

« Prev Luke 14 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |