Chapter 16

¹ Govoraše i svojim uèenicima: "Bijaše neki bogat èovjek koji je imao upravitelja. ²Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reèe: 'Što to èujem o tebi? Položi raèun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' ³Nato upravitelj reèe u sebi: 'Što da uèinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. ⁴Znam što æu da me prime u svoje kuæe kad budem maknut s uprave.'" ⁵"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reèe: 'Sto bata ulja.' ⁶A on æe mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' ⁷Zatim reèe drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" ⁸"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." ⁹"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vjeène šatore." ¹⁰"Tko je vjeran u najmanjem, i u najveæem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najveæem je nepošten. ¹¹Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li æe vam istinsko povjeriti? ¹²I ako u tuðem ne bijaste vjerni, tko li æe vam vaše dati?" ¹³"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili æe jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili æe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." ¹⁴Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. ¹⁵On im reèe: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom." ¹⁶"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješæuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. ¹⁷Lakše æe nebo i zemlja proæi, negoli propasti i jedan poteziæ Zakona." ¹⁸"Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, èini preljub." ¹⁹"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u èirevima pred njegovim vratima ²¹i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Èak su i psi dolazili i lizali mu èireve." ²²"Kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oèi te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara ²⁴pa zavapi: 'Oèe Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoèi vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno muèim u ovom plamenu.' ²⁵Reèe nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se muèiš. ²⁶K tome izmeðu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeæi odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" ²⁷"Nato æe bogataš: 'Molim te onda, oèe, pošalji Lazara u kuæu oca moga. ²⁸Imam petero braæe pa neka im posvjedoèi da i oni ne doðu u ovo mjesto muka.' ²⁹Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' ³⁰A on æe: 'O ne, oèe Abrahame! Nego doðe li tko od mrtvih k njima, obratit æe se.' ³¹Reèe mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neæe povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"