Chapter 5

¹ Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziðe u Jeruzalem. ²U Jeruzalemu se kod Ovèjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. ³U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:èekali su da izbije voda.. ⁴Anðeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. ⁵Bijaše ondje neki èovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. ⁶Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je veæ dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" ⁷Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi veæ prije mene siðe." ⁸Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" ⁹Èovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. ¹⁰Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" ¹¹On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reèe mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" ¹²Upitaše ga dakle: "Tko je taj èovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" ¹³No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. ¹⁴Nakon toga naðe ga Isus u Hramu i reèe mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snaðe!" ¹⁵Èovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. ¹⁶Zbog toga su Židovi poèeli Isusa napadati što to radi subotom. ¹⁷Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." ¹⁸Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaèujuæi sebe s Bogom. ¹⁹Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe èiniti ništa, doli što vidi da èini Otac; što on èini, to jednako i Sin èini. ²⁰Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam èini. Pokazat æe mu i veæa djela od ovih te æete se èudom èuditi. ²¹Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoæe. ²²Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu ²³da svi èaste Sina kao što èaste Oca. Tko ne èasti Sina, ne èasti ni Oca koji ga posla." ²⁴"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rijeè i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjeèni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵Zaista, zaista, kažem vam: dolazi èas - sada je! - kad æe mrtvi èuti glas Sina Božjega i koji èuju, živjet æe. ²⁶Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ²⁷i ovlasti ga da sudi jer je Sin Èovjeèji. ²⁸Ne èudite se tome jer dolazi èas kad æe svi koji su u grobovima, èuti njegov glas. ²⁹I iziæi æe: koji su dobro èinili - na uskrsnuæe života, a koji su radili zlo - na uskrsnuæe osude. ³⁰Ja sam od sebe ne mogu uèiniti ništa: kako èujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." ³¹"Ako ja svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. ³²Drugi svjedoèi za mene i znam: istinito je svjedoèanstvo kojim on svjedoèi za mene. ³³Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoèio za istinu. ³⁴Ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, veæ govorim to da se vi spasite. ³⁵On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za èas naslaðivati njegovom svjetlosti. ³⁶Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja èinim, svjedoèe za mene - da me poslao Otac. ³⁷Pa i Otac koji me posla sam je svjedoèio za mene. Niti ste glasa njegova ikada èuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, ³⁸a ni rijeè njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. ³⁹Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vjeèni. I ona svjedoèe za mene, ⁴⁰a vi ipak neæete da doðete k meni da život imate. ⁴¹Slave od ljudi ne tražim, ⁴²ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. ⁴³Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doðe li tko drugi u svoje ime, njega æete primiti. ⁴⁴Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! ⁴⁵Ne mislite da æu vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. ⁴⁶Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. ⁴⁷Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeèima vjerujete?"