Chapter 4

¹ Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i krsti više uèenika nego Ivan - ²iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici - ³ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. ⁴Morao je proæi kroza Samariju. ⁵Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. ⁶Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. ⁷Doðe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" ⁸Njegovi uèenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. ⁹Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. ¹⁰Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." ¹¹Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni èime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? ¹²Zar si ti možda veæi od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" ¹³Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe ožednjeti. ¹⁴A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni." ¹⁵Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeðam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaæati." ¹⁶Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." ¹⁷Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' ¹⁸Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." ¹⁹Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. ²⁰Naši su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." ²¹A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ženo, dolazi èas kad se neæete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²²Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. ²³Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. ²⁴Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." ²⁵Kaže mu žena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doðe, objavit æe nam sve." ²⁶Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" ²⁷Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" ²⁸Žena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima: ²⁹"Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve što sam poèinila. Da to nije Krist?" ³⁰Oni iziðu iz grada te se upute k njemu. ³¹Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!" ³²A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." ³³Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" ³⁴Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. ³⁵Ne govorite li vi: 'Još èetiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za žetvu. ³⁶Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju. ³⁷Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' ³⁸Ja vas poslah žeti ono oko èega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." ³⁹Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rijeèi žene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve što sam poèinila." ⁴⁰Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. ⁴¹Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rijeèi ⁴²pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." ⁴³Nakon dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju. ⁴⁵Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. ⁴⁶Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. ⁴⁷Kad je èuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo što nije umro. ⁴⁸Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!" ⁴⁹Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siði dok mi ne umre dijete." ⁵⁰Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus i ode. ⁵¹Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješæu da mu sin živi. ⁵²Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Juèer oko sedme ure pustila ga ognjica." ⁵³Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. ⁵⁴Bijaše to drugo znamenje što ga uèini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.