« Prev John 4 Next »

Chapter 4

1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i krsti više uèenika nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proæi kroza Samariju. 5Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Doðe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi uèenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni èime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veæi od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeðam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaæati." 16Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ženo, dolazi èas kad se neæete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doðe, objavit æe nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima: 29"Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve što sam poèinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziðu iz grada te se upute k njemu. 31Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!" 32A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: 'Još èetiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko èega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rijeèi žene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve što sam poèinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rijeèi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." 43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je èuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo što nije umro. 48Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!" 49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siði dok mi ne umre dijete." 50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješæu da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Juèer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga uèini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

« Prev John 4 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |