Chapter 12

¹ Šest dana prije Pashe doðe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ²Ondje mu prirediše veèeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. ³Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuæa napuni mirisom pomasti. ⁴Nato reèe Juda Iškariotski, jedan od njegovih uèenika, onaj koji ga je imao izdati: ⁵"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" ⁶To ne reèe zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. ⁷Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! ⁸Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." ⁹Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, veæ i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰A glavari sveæenièki odluèiše i Lazara ubiti ¹¹jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. ¹²Kad je sutradan silan svijet koji doðe na Blagdan èuo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³uze palmove granèice i iziðe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." ¹⁴A Isus naðe magarèiæa i sjede na nj kao što je pisano: ¹⁵Ne boj se, kæeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuæ na mladetu magarièinu! ¹⁶To uèenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to uèiniše. ¹⁷Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoèanstvo o tome. ¹⁸Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: proèulo se da je on uèinio to znamenje. ¹⁹Farizeji nato rekoše meðu sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" ²⁰A meðu onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. ²¹Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." ²²Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³Isus im odgovori: "Došao je èas da se proslavi Sin Èovjeèji. ²⁴Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenièno zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. ²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit æe ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, saèuvat æe ga za život vjeèni. ²⁶Ako mi tko hoæe služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje æe biti i moj služitelj. Ako mi tko hoæe služiti, poèastit æe ga moj Otac." i što da kažem? Oèe, izbavi me iz ovoga èasa? No, zato doðoh u ovaj èas! ²⁸Oèe, proslavi ime svoje!" Uto doðe glas s neba: "Proslavio sam i opet æu proslaviti!" ²⁹Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anðeo mu je zborio." ³⁰Isus na to reèe: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." ³¹"Sada je sud ovomu svijetu, sada æe knez ovoga svijeta biti izbaèen. ³²A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve æu privuæi k sebi." ³³To reèe da oznaèi kakvom æe smræu umrijeti. ³⁴Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona èuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Èovjeèji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Èovjeèji?" ³⁵Isus im nato reèe: "Još je malo vremena svjetlost meðu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. ³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreèe, a onda ode i sakri se od njih. ³⁷Iako je Isus pred njima uèinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, ³⁸da se ispuni rijeè koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? ³⁹Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: ⁴⁰Zaslijepi im oèi, stvrdnu srca; da oèima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. ⁴¹Reèe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. ⁴²Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopæeni iz sinagoge. ⁴³Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. ⁴⁴A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; ⁴⁵i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. ⁴⁶Ja - Svjetlost - doðoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. ⁴⁷I sluša li tko moje rijeèi, a ne èuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. ⁴⁸Tko mene odbacuje i rijeèi mojih ne prima, ima svoga suca: rijeè koju sam zborio - ona æe mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. ⁵⁰I znam: zapovijed njegova jest život vjeèni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."