Chapter 11

¹ Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. ²Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašæu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. ³Sestre stoga poruèiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." ⁴Èuvši to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." ⁵A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. ⁷Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!" ⁸Kažu mu uèenici: "Uèitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" ⁹Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu." ¹¹To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." ¹²Rekoše mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe." ¹³No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. ¹⁴Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro. ¹⁵Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poðimo k njemu!" ¹⁶Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" ¹⁷Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu. ¹⁸Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. ²⁰Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala u kuæi. ²¹Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. ²²Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat æe ti." ²³Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!" ²⁴A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji dan." ²⁵Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet æe. ²⁶I tko god živi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" ²⁷Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" ²⁸Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj krišom: "Uèitelj je ovdje i zove te." ²⁹A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu. ³⁰Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, poðoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. ³²A kad Marija doðe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." ³³Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen ³⁴upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, doði i pogledaj!" ³⁵I zaplaka Isus. ³⁶Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" ³⁷A neki izmeðu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi, nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?" ³⁸Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju navaljen kamen. ³⁹Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan." ⁴⁰Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet æeš slavu Božju?" ⁴¹Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oèi i reèe: "Oèe, hvala ti što si me uslišao. ⁴²Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazoènog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." ⁴³Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" ⁴⁴I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odriješite ga i pustite neka ide!" ⁴⁵Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus uèini, povjerovaše u nj. ⁴⁶A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus uèini. ⁴⁷Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazvaše Vijeæe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja. ⁴⁸Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" ⁴⁹A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate. ⁵⁰I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" ⁵¹To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ⁵²ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. ⁵³Toga dana dakle odluèe da ga ubiju. ⁵⁴Zbog toga se Isus više nije javno kretao meðu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s uèenicima. ⁵⁵Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðoše prije Pashe u Jeruzalem da se oèiste. ⁵⁶Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "Što vam se èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?" ⁵⁷A glavari sveæenièki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.