Chapter 10

¹ "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovèinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskaèe, kradljivac je i razbojnik. ²A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. ³Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. ⁴A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵Za tuðincem, dakako, ne idu, veæ bježe od njega jer tuðinèeva glasa ne poznaju." ⁶Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. ⁷Stoga im Isus ponovno reèe: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. ⁸Svi koji doðoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. ⁹Ja sam vrata. Kroza me tko uðe, spasit æe se: i ulazit æe i izlaziti i pašu nalaziti. ¹⁰Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja doðoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." ¹¹"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. ¹²Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: ¹³najamnik je i nije mu do ovaca. ¹⁴Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, ¹⁵kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. ¹⁶Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovèinjaka. I njih treba da dovedem i glas æe moj èuti i bit æe jedno stado, jedan pastir. ¹⁷Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. ¹⁸Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." ¹⁹Meðu Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeèi. ²⁰Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" ²¹Drugi su govorili: "Nisu to rijeèi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oèi otvoriti?" ²²Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveæenja. Bila je zima. ²³Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. ²⁴Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle æeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" ²⁵Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja èinim u ime Oca svoga - ona svjedoèe za mene. ²⁶Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. ²⁷Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸Ja im dajem život vjeèni te neæe propasti nikada i nitko ih neæe ugrabiti iz moje ruke. ²⁹Otac moj, koji mi ih dade, veæi je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oèeve. ³⁰Ja i Otac jedno smo." ³¹Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. ³²Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oèeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" ³³Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - èovjek - sebe Bogom praviš." ³⁴Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! ³⁵Ako bogovima nazva one kojima je rijeè Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - ³⁶kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reæi: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' ³⁷Ako ne èinim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. ³⁸Ali ako èinim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." ³⁹Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. ⁴⁰I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. ⁴¹A mnogi doðoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne uèini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." ⁴²Mnogi ondje povjerovaše u njega.