« Prev Job 9 Next »

Chapter 9

1 Job progovori i reèe: 2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo? 3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu. 4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe. 6Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 7Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati. 8Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao. 9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu. 10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu. 11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. 12Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?' 13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba. 14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem? 15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. 16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. 17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. 18Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja! 19Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud? 20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. 21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! 22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava. 23I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. 24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? 25Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.' 26K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti. 27Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti, 28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. 29Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe. 30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, 31u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! 32Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti. 33Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, 34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! 35Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!

« Prev Job 9 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |