Contents

« Prev Job 37 Next »

Chapter 37

1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe. 2Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. 3Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - 4iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. 5Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. 6Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' 7svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. 8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju. 9S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. 10Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. 11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; 12kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. 13Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari. 14Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna. 15Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? 16Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog. 17Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? 18Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog? 19DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. 20Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? 21Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? 22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu! 23Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi. 24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

« Prev Job 37 Next »
VIEWNAME is workSection