Chapter 36

¹ Elihu nastavi i reèe: ²"Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga. ³Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. ⁴Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen. ⁵Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. ⁶Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. ⁷S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. ⁸Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, ⁹djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. ¹⁰Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. ¹¹Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove. ¹²Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako. ¹³A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje; ¹⁴u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. ¹⁵Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi: ¹⁶izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. ¹⁷Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, ¹⁸nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba. ²⁰Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš. ²¹Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje. ²²Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega? ²³Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'? ²⁴Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. ²⁵S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka. ²⁶Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih! ²⁷U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. ²⁹Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? ³⁰Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. ³¹Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. ³²On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi. ³³Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.