Chapter 28

¹ "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se proèišæava. ²Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudaèe rastaljene bakar. ³Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom u mraku zakopanim. ⁴Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuæ' se, daleko od ljudi. ⁵Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nièe kao od vatre sve je razrovano. ⁶Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. ⁷Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. ⁸Zvijeri divlje njima nisu kroèile niti je kada lav njima prošao. ⁹Ali na kamen diže èovjek ruku te iz korijena prevraæa planine. ¹⁰U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. ¹¹Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. ¹²Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ¹³Èovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. ¹⁴Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' ¹⁵Zlatom se èistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ¹⁶ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. ¹⁷Sa zlatom, staklom ne poreðuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. ¹⁸Èemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steæi Mudrost no biserje. ¹⁹Što je prema njoj topaz etiopski? Ni èistim zlatom ne procjenjuje se. ²⁰Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ²¹Sakrivena je oèima svih živih; ona izmièe pticama nebeskim. ²²Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo èuli.' ²³Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. ²⁴Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. ²⁵Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, ²⁶kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, ²⁷tad ju je vidio te izmjerio, uèvrstio i do dna ispitao. ²⁸A potom je rekao èovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."