« Prev Job 27 Next »

Chapter 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reèe: 2"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa: 3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, 4usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik. 5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. 6Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe. 7Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov! 8Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? 9Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? 10Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati? 11Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog. 12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?" 13"Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg. 14Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha. 15Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe. 16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, 17nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro. 18Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar: 19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema. 20Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese. 21Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta. 22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke. 23Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.

« Prev Job 27 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |