« Prev Job 16 Next »

Chapter 16

1 Job progovori i reèe: 2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci! 3Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? 4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; 5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. 6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti? 7Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me. 8Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama. 9Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima, 10prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me. 11Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio. 12Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio. 13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi. 14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene. 15Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu. 16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala. 17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista. 18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine. 19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. 20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: 21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. 22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

« Prev Job 16 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |