« Prev Job 15 Next »

Chapter 15

1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe: 2"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje? 3Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste? 4Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. 5Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, 6vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe. 7Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? 8Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio? 9Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo? 10Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. 11Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi? 12Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima 13kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze! 14Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan? 15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu, 16a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu! 17Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim, 18i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða 19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio. 20Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena. 21Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. 22Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen, 23strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži. 24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 25On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom 26Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. 27Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. 28Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda; 29cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti. 30On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga. 31U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom. 32Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'. 33Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove. 34Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. 35Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."

« Prev Job 15 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |