Chapter 51

¹ Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv puèanstva kaldejskog vjetar zatornièki. ²Poslat æu na Babilon vijaèe da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, ³nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladiæa njihovih, svu mu vojsku kleto uništite! ⁴Pobijeni æe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." ⁵Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. ⁶Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaæa po zasluzi! ⁷Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. ⁸Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda æe ozdravit'! ⁹Lijeèili smo Babilon, al' se ne izlijeèi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake. ¹⁰Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. ¹¹Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. ¹²Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaèajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. ¹³O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak doðe, kraj tvojoj lakomosti. ¹⁴Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit æu te ljudstvom kao skakavcima, zaorit æe protiv tebe vika bojna." ¹⁵On snagom svojom stvori zemlju, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹⁶Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁷Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. ¹⁸Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. ¹⁹'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. ²⁰Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. ²¹Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaèa. ²²Pomlatih tobom èovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladiæa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. ²³Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljaèe. ²⁴Ali na vaše oèi sada plaæa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uèiniše Sionu - rijeè je Jahvina. ²⁵"Evo me na te, Goro zatornice - rijeè je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut æu rukom protiv tebe, svalit æu te s litice, pretvorit æu te u goru spaljenu. ²⁶Iz tebe više neæe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit æeš vjeèna pustinja" - rijeè je Jahvina. ²⁷Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meðu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! ²⁸Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. ²⁹Zemlja æe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. ³⁰Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. ³¹Tekliè teklièa prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, ³²prijelazi zaposjednuti, tvrðave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. ³³Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doæi æe joj vrijeme žetve." ³⁴Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena. ³⁵"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. ³⁶Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja æu braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit æu more njegovo i presahnut æu izvore njegove. ³⁷Babilon æe biti hrpa ruševina, brlog èagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. ³⁸Svi zajedno rièu k'o lavovi, zavijaju kao laviæi. ³⁹Kad se ugriju, priredit æe im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjeènim snom, da se više ne probude - rijeè je Jahvina. ⁴⁰Odvest æu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." ⁴¹"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? ⁴²Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. ⁴³Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: èovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin èovjeèji." ⁴⁴"Kaznit æu Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neæe više k njemu hrliti narodi, srušit æe se babilonske zidine. ⁴⁵Izaði iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! ⁴⁶Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. ⁴⁷Jer evo dolaze dani kada æu kazniti kipove babilonske, i sva æe mu se zemlja postidjeti, i svi æe mu pobijeni ležat' posred grada. ⁴⁸Tada æe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer æe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeè je Jahvina! ⁴⁹I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. ⁵⁰Vi što umakoste maèu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: ⁵¹'Stidjeli smo se slušajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuðinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' ⁵²Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu kazniti kipove njegove i po svoj æe mu zemlji stenjat' ranjenici. ⁵³Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju æe zapovijed na nj navalit' pustošnici" - rijeè je Jahvina. ⁵⁴Èujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! ⁵⁵Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. ⁵⁶Jest, pustošnik doðe na Babilon, uhvaæeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaæa po zasluzi! ⁵⁷"Opojit æu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjeènim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. ⁵⁸Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit æe do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit æe ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muèili!" ⁵⁹Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. ⁶⁰Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreæu koja je morala doæi na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. ⁶¹Jeremija reèe Seraji: "Kad doðeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rijeèi. ⁶²I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æeš zatrti ovo mjesto te u njemu nièega više neæe biti, ni èovjeka ni živinèeta, nego æe postati vjeèna pustinja.' ⁶³Kad proèitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat. ⁶⁴I reci: 'Ovako æe potonuti Babilon i neæe se više podiæi iz nesreæe koju æu na nj svaliti.'" To su rijeèi Jeremijine.