Chapter 50

¹ Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: ²"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. ³Jer sa sjevera na nj se diže narod koji æe mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neæe u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi. ⁴U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tražeæi Jahvu, Boga svojega. ⁵Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!' ⁶K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. ⁷Tko ih naðe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' ⁸Bježite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. ⁹Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju. ¹⁰Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè je Jahvina. ¹¹"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! ¹²Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prljuša. ¹³Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez življa, sva æe opustjeti. Tko god proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zviždat æe nad njegovim ranama. ¹⁴Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. ¹⁵Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! ¹⁶Istrijebite Babilonu i sijaèa i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj." ¹⁷Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. ¹⁸Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. ¹⁹I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. ²⁰U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tražit æe grijeh Izraelov, ali ga više neæe biti; tražit æe opaèine judejske, ali ih neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

²¹"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" ²²Ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan. ²³O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! ²⁴Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati! ²⁵Jahve otvori svoju oružnicu, izvuèe oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. ²⁶Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. ²⁷Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! ²⁸Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! ²⁹Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. ³⁰Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina. ³¹"Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. ³²Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet æe sve uokolo." ³³Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih èvrsto i neæe da ih puste. ³⁴Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo Babilona." ³⁵Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! ³⁶Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka se prestrave! ³⁷Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju! ³⁸Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. ³⁹Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena. ⁴⁰Razorit æe ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem' boraviti. ⁴¹Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. ⁴²U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri babilonska. ⁴³Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. ⁴⁴"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" ⁴⁵Zato, èujte što je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. ⁴⁶Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se vapaj meðu narodima.