Chapter 6

¹ Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru: ²"Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ meðu nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov neæe spasiti. ³Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva. ⁴Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni održati pred nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene. ⁵A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan izopaèenosti svoje, neæeš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta. ⁶Tada æe gvožðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti æeš pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega. ⁷Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova: ⁸neæeš poginuti dok ne budeš zatrt s njima. ⁹Ako u srcu svome gajiš nadu da neæe biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe ostati neispunjena." ¹⁰Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih. ¹¹Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom. ¹²Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, iziðoše iz grada prema vrhu brda, a praæari zauzeše put što se tuda uspinje i poèeše bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje. ¹³Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru. ¹⁴Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare. ¹⁵Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. ¹⁶Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. ¹⁷Ahior ih izvijesti o svemu što je reèeno na Holofernovu vijeæanju: što je sam kazao voðama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova. ¹⁸Tada narod pade nièice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi: ¹⁹"Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!" ²⁰Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga. ²¹Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.