« Prev Judith 7 Next »

Chapter 7

1 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih. 2Toga istog dana krenuše svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisuæa pješaka i dvanaest tisuæa konjanika, ne brojeæi opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke meðu njima. 3Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suèelice Ezdrelonu. 4Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu poèeše govoriti meðu sobom: "Ovi æe potamaniti sve na zemlji! Ni najviše planine, ni klanci, ni bregovi neæe izdržati pod njihovom težinom." 5Svaki pograbi oružje; upalivši luèi na svojim kulama, ostadoše na straži svu onu noæ. 6Ujutro izvede Holoferno sve konjaništvo pred oèi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji; 7podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj. 8Doðoše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te rekoše: 9"Neka posluša naš gospodar nekoliko naših rijeèi da ne bi pretrpio poraz vojske svoje. 10Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima živi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda. 11Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa neæe poginuti ni jedan èovjek koji pripada tvome narodu. 12Ostani u svome taboru èuvajuæi brižno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku. 13Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada. 14Glad æe umoriti njih i njihove žene i njihovu djecu, pa još prije nego ih sasijeèemo maèem, ležat æe onemoæali po trgovima boravišta svoga. 15Tada æeš im groznom odmazdom platiti što se pobuniše i ne iziðoše ti s mirom u susret." 16Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uèine kako su ga svjetovali. 17Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih. 18Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreæi golemo mnoštvo. 19Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaæi. 20Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, 21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piæe davala na mjeru. 22Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladiæi padali u nesvijest od žeðe: ležali su po gradskim trgovima ili u kuæama, nisu više imali snage. 23Tada sav narod, mladiæi, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravljaèima i povikaše i rekoše pred svim starješinama: 24"Neka Bog sudi izmeðu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poèinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25Sad nam nema više pomoæi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeðe i posvemašnje iscrpljenosti. 26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaèki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, doduše, njihovi robovi, ali æemo saèuvati živote i neæemo roðenim oèima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." 29Usred zbora nasta sveopæi plaè i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu. 30Ozija im upravi rijeè: "Budite hrabri, braæo, ustrajmo još pet dana, za kojih æe Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas neæe napustiti zauvijek. 31Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvršit æu što tražite." 32Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni.

« Prev Judith 7 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |