Chapter 5

¹ Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici. ²On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoðe amonske, sve primorske namjesnike ³pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U èemu je snaga njegova i moæ njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom? ⁴Zašto je meðu svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doðe u susret?" ⁵Odgovori mu Ahior, voða svih sinova Amonovih: "Poslušaj, moj gospodaru, rijeèi iz usta sluge svoga: ja æu te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neæe izaæi laž iz usta sluge tvoga. ⁶Narod taj potjeèe od Kaldejaca. ⁷Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. ⁸Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa poèeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. ⁹Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imaðahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke. ¹⁰Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu èime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja. ¹¹Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uèini robovima. ¹²Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipæani otjeraše od sebe. ¹³Bog pred njima isuši Crveno more ¹⁴i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje, ¹⁵smjestiše se na podruèju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebiše sve Hešbonce. Prijeðoše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj; ¹⁶istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena. ¹⁷Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; ¹⁸ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. ¹⁹Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. ²⁰Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u èemu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga; ²¹ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer æe ih Bog njihov štititi, a mi æemo biti na ruglo svoj zemlji." ²²Kada Ahior završi tu besjedu, stadoše rogoboriti oni koji su okruživali šator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tražili su da ga raskomadaju: ²³"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku. ²⁴Krenimo, dakle! Oni æe biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"