Chapter 2

¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! ²O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Èemu valja?" ³Odluèih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreæava li ljude ono što pod nebesima èine za izbrojenih dana svojega života. ⁴Uèinih velika djela: sazidah sebi palaèe, zasadih vinograde; ⁵uredih perivoje i voænjake, nasadih u njima voæke svakojake. ⁶Naèinih jezera da plodna sadišta natapam. ⁷Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaæe, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. ⁸Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevaèe i pjevaèice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. ⁹I postadoh tako velik, veæi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. ¹⁰I što god su mi oèi poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, veæ se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. ¹¹A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih doðem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. ¹²Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, èini kraljev nasljednik? Ono što je veæ uèinjeno. ¹³I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. ¹⁴Mudracu su oèi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoðer znam da obojicu stiže ista kob. ¹⁵Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luðaku, takva je i meni. Èemu onda žudjeti za mudrošæu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" ¹⁶Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu æe poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. ¹⁷Omrznuh život, jer mi se uèini muènim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁸Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. ¹⁹Tko zna hoæe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on æe biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. ²⁰I stao sam srcem oèajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. ²¹Jer èovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopæe trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. ²²Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? ²³Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; èak ni noæu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. ²⁴Nema èovjeku druge sreæe veæ jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. ²⁵Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. ²⁶Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameæe zadaæu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.