Chapter 6

¹ Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraæa dom Izraelov. ²Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siðite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruèje veæe od vašega? ³Mislite: daleko je kobni dan, a primièete vlast nasilja. ⁴Ležeæi na bjelokosnim posteljama, na poèivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, ⁶piju vino iz vrèeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. ⁷Stog æe prvi sad biti prognani; umuknut æe veselje raskošnika. ⁸Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat æu grad i sve u njemu." ⁹Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijet æe. ¹⁰Roðak æe i spaljivaè prionuti da iznesu kosti iz kuæe; ako bi tko upitao onog u kutu kuæe: "Je li još tko ostao s tobom?" on æe odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti." ¹¹Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuæa ruši u komade, mala se kuæa ori u komadiæe. ¹²Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? ¹³Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" ¹⁴"Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što æe vas tlaèiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."