Chapter 5

¹ Poèujte ovu rijeè što je iznosim protiv vas, naricaljku, dome Izraelov: ²Pade i više neæe ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leži, nikog da je digne. ³Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg izlažaše tisuæa, ostat æe stotina, iz kojeg izlažaše stotina, ostat æe ih deset. ⁴Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tražite i živjet æete. ⁵Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer æe Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel æe se prometnuti u ništa. ⁶Tražite Jahvu i živjet æete, il' æe ko' oganj zahvatiti kuæu Josipovu i sažeæ' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi." ⁷Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! ⁸On napravi Vlašiæe i Štapce, on obræe mrak u zoru, a dan u najglušu noæ. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime. ⁹Nenadano šalje pustoš na tvrðavu i utvrdi propast nosi. ¹⁰Mrze èovjeka što na vratima pravdu dijeli i grde onog što zbori pošteno. ¹¹Stoga, jer gazite siromaha, dižuæi od njega porez u žitu - u kuæama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' neæete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad neæete piti vina. ¹²Jer znam mnoge vaše zloèine, i vaše grijehe pregoleme: tlaèite pravednika i primate mito, odbijajuæ' siromaha na gradskim vratima. ¹³Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla. ¹⁴Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. ¹⁵Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa æe se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. ¹⁶Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom æe trgu biti kuknjava, po svim æe ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake æe sazvat' da jauèu, narikaèe da narièu, ¹⁷bit æe jauk u svakom vinogradu, jer æu proæi posred tebe" - veli Jahve. ¹⁸"Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što æe vam biti dan Jahvin? Tama, a ne svjetlost. ¹⁹Bit æe vam k'o onom što uteèe lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uðe u kuæu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. ²⁰Neæe li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunèan sjaj? ²¹Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše sveèanosti. ²²Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na prièesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvræem. ²³Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neæu da slušam zvuke vaših harfa. ²⁴Pravda nek' poteèe kao voda i pravica k'o bujica silna. ²⁵Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji èetrdeset godina, dome Izraelov? ²⁶Nosit æete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste, ²⁷dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime.