Chapter 7

¹ Veliki sveæenik upita: "Je li to tako?" ²Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, ³i reèe mu: Iziði iz zemlje svoje, iz zavièaja svoga, hajde u zemlju koju æu ti pokazati. ⁴On nato iziðe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. ⁵U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeæa dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. ⁶Bog isto tako reèe da æe potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuðoj, da æe ih porobljavati i tlaèiti èetiri stotine godina. ⁷Ali narod kojemu budu robovali ja æu suditi, reèe Bog. A nakon toga iziæi æe i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. ⁸Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaèetnika." ⁹"Rodozaèetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim ¹⁰te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošæu i mudrošæu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. ¹¹Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naæi hrane. ¹²Kad Jakov doèu da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. ¹³Drugi se put Josip oèitova braæi svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. ¹⁴Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. ¹⁵Jakov tako siðe u Egipat. I umrije on i oci naši. ¹⁶Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." ¹⁷"Kako se bližilo vrijeme obeæanja koje Bog obreèe Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se ¹⁸dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. ¹⁹Lukav prema rodu našemu, tlaèio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. ²⁰U taj se èas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuæi oèinskoj, ²¹a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kæi faraonova i othrani sebi za sina. ²²Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rijeèima i djelima." ²³"Kad mu bijaše èetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braæu svoju, sinove Izraelove. ²⁴I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipæanina. ²⁵Mislio je da æe braæa njegova shvatiti kako æe im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. ²⁶Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braæa ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' ²⁷Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rijeèima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? ²⁸Kaniš li ubiti i mene kao što si juèer ubio onog Egipæanina? ²⁹Na te rijeèi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." ³⁰"Nakon èetrdeset godina ukaza mu se Anðeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. ³¹Opazivši to, zadivi se Mojsije viðenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: ³²Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. ³³A Gospodin æe mu: Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. ³⁴Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu èuo pa siðoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" ³⁵"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anðelu koji mu se ukaza u grmu. ³⁶On ih izvede uèinivši èudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz èetrdeset godina. ³⁷To je onaj Mojsije koji reèe sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braæe podiæi æe vam Bog. ³⁸To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izmeðu Anðela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rijeèi životne da ih nama preda. ³⁹Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat ⁴⁰rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji æe iæi pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' ⁴¹Tele naèiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. ⁴²Bog se pak odvrati i prepusti ih da èaste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proroèkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose èetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? ⁴³Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest æu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" ⁴⁴"Oci naši imahu u pustinji Šator svjedoèanstva kako odredi Onaj koji reèe Mojsiju da se on naèini po praliku koji je vidio. ⁴⁵Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, ⁴⁶koji je našao milost pred Bogom te molio da naðe boravište Bogu Jakovljevu. ⁴⁷Istom Salomon izgradi mu Dom. ⁴⁸Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: ⁴⁹Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poèinka? ⁵⁰Nije li ruka moja naèinila sve to? ⁵¹Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵²Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika èiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³vi koji po anðeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." ⁵⁴Kad su to èuli, uskipješe u srcima i poèeše škripati zubima na njega. ⁵⁵Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶pa reèe: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Èovjeèjega gdje stoji zdesna Bogu." ⁵⁷Vièuæi iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladiæa koji se zvao Savao. ⁵⁹I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" ⁶⁰Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reèe, usnu.