Chapter 8

¹ Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. ²Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. ³Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuæe, odvlaèio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. ⁴Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješæujuæi Rijeè. ⁵Filip tako siðe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. ⁶Mnoštvo je jednodušno prihvaæalo što je Filip govorio slušajuæi ga i gledajuæi znamenja koja je èinio. ⁷Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neèisti duhovi vièuæi iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. ⁸Nasta tako velika radost u onome gradu. ⁹Èovjek se neki, imenom Šimun, u gradu veæ duže bavio èarobnjaštvom i opèaravao narod tvrdeæi da je neki veliki. ¹⁰Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." ¹¹A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opèaravao svojim vradžbinama. ¹²Ali kad povjerovaše Filipu koji navješæivaše evanðelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. ¹³Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuæi znamenja i èudesa koja su se dogaðala. ¹⁴Kad su apostoli u Jeruzalemu èuli da je Samarija prigrlila rijeè Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. ¹⁵Oni siðoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. ¹⁶Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. ¹⁸Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca ¹⁹govoreæi: "Dajte i meni tu moæ da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." ²⁰Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steæi! ²¹Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! ²²Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. ²³Ta gledam te: žuèju si gorak i nepravdom okovan." ²⁴Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snaðe ništa od toga što rekoste!" ²⁵Oni pak pošto posvjedoèiše i dorekoše rijeè Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješæujuæi evanðelje mnogim selima samarijskim. ²⁶Anðeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poði na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." ²⁷On usta i poðe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. ²⁸Vraæao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeðaše na svojim kolima i èitaše proroka Izaiju. ²⁹Duh reèe Filipu: "Poði i pridruži se tim kolima!" ³⁰Filip pritrèa i èu gdje onaj èita Izaiju proroka pa æe mu: "Razumiješ li što èitaš?" ³¹On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. ³²A èitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. ³³U poniženju sud mu je uskraæen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. ³⁴Dvoranin se obrati Filipu pa æe mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? ³⁵Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanðelje: Isusa. ³⁶Putujuæi tako, stigoše do neke vode pa æe dvoranin: "Evo vode! Što prijeèi da se krstim?" ³⁷# ³⁸Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siðoše u vodu te ga Filip krsti. ³⁹A kad iziðoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, ⁴⁰a Filip se naðe u Azotu. I kako je prolazio, navješæivaše evanðelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.