Chapter 25

¹ Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziðe iz Cezareje u Jeruzalem. ²Veliki mu sveæenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu ³ištuæi milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. ⁴Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da æe uskoro onamo. ⁵"Ovlašteni dakle meðu vama, reèe, neka sa mnom siðu pa ako na tom èovjeku ima krivnje, neka ga tuže." ⁶Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siðe u Cezareju. Sutradan sjede na sudaèku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. ⁷Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. ⁸Pavao se branio: "Nièim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." ⁹Nato Fest hoteæi ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoæeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" ¹⁰A Pavao æe: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. ¹¹Ako sam pak doista što skrivio i uèinio štogod što zavreðuje smrt, ne izmièem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izruèiti. Na cara se prizivljem!" ¹²Tada se Fest posavjetova s vijeæem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara æeš iæi!" ¹³Nekoliko dana poslije doðu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. ¹⁴Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki èovjek, reèe, što ga je Feliks ostavio uznikom. ¹⁵Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki sveæenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. ¹⁶Odgovorih im da u Rimljana nije obièaj izruèivati kojega èovjeka prije negoli se, optužen, suoèi s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. ¹⁷Pošto zajedno doðosmo ovamo, bez ikakva odgaðanja sjedoh ja sutradan na sudaèku stolicu i zapovjedih dovesti toga èovjeka. ¹⁸Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja nasluæivao, ¹⁹nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. ²⁰Ne snalazeæi se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. ²¹Buduæi da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Velièanstva, zapovjedih da ga èuvaju dok ga ne pošaljem caru." ²²Na to æe Agripa Festu: "Htio bih i ja èuti toga èovjeka." "Sutra æeš ga, reèe, èuti." ²³Sutradan dakle doðu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uðu u dvoranu zajedno s tisuænicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, ²⁴reèe Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoèni, gledajte ovoga èovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vièuæi da on ne smije više živjeti. ²⁵Ali ja naðoh da nije uèinio ništa èime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Velièanstvo, odluèih poslati mu ga. ²⁶Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpaèe preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. ²⁷Èini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaèiti optužbu protiv njega."