Chapter 26

¹ Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: ²"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, ³jer ti najbolje poznaješ židovske obièaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." ⁴"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. ⁵Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. ⁶I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima našim ⁷i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. ⁸Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" ⁹"Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareæanina. ¹⁰To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali ¹¹i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima." ¹²"Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovlaštenjem velikih sveæenika ¹³kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. ¹⁴Pošto popadasmo na zemlju, zaèuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praæakati.' ¹⁵Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! ¹⁶Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što æu ti pokazati. ¹⁷Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te šaljem ¹⁸da im otvoriš oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu meðu posveæenima.'" ¹⁹"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viðenju. ²⁰Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješæivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine djela dostojna obraæenja. ²¹Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. ²²Ali s pomoæu Božjom sve do dana današnjega svjedoèim, evo, malu i veliku, ne govoreæi ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: ²³da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješæivati narodu i poganima." ²⁴Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." ²⁵"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i razbora kazujem. ²⁶Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. ²⁷Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" ²⁸Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršæaninom postah!" ²⁹Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" ³⁰Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. ³¹Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ništa èime bi zaslužio smrt ili okove." ³²Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."