Chapter 17

¹ Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. ²Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. ³Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješæujem." ⁴Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. ⁵Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uliènjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuæu Jasonovu tražeæi da se Pavao i Sila izvedu pred narod. ⁶Kako ih ne naðoše, odvukoše Jasona i neke od braæe pred gradske glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. ⁷Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." ⁸Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to èuli ⁹te oni od Jasona i ostalih uzeše jamèevinu pa ih pustiše. ¹⁰Braæa su pak brže-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. ¹¹Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa svom spremnošæu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. ¹²Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grèkih žena i muževa. ¹³Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješæuje rijeè Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. ¹⁴Braæa tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. ¹⁵Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseæi Sili i Timoteju zapovijed da što prije doðu k njemu. ¹⁶Dok ih je u Ateni išèekivao, ogorèi se Pavao u duši promatrajuæi kako je grad pokumiren. ¹⁷Meðutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navješæuje, èini se, neke tuðe bogove." Jer navješæivaše Isusa i uskrsnuæe. ¹⁹Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauèavaš? ²⁰Èudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." ²¹Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. ²²Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. ²³Doista, prolazeæi i promatrajuæi vaše svetinje naðoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješæujem." ²⁴"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; ²⁵i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. ²⁶Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova ²⁷da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. ²⁸U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo èak i rod!" ²⁹"Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom." ³⁰"I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate ³¹jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." ³²Kad èuše "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još æemo te o tom slušati!" ³³Tako se Pavao povuèe od njih. ³⁴Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; meðu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.