Chapter 16

¹ Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše uèenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. ²Uživao je dobar glas meðu braæom u Listri i Ikoniju. ³Pavao htjede da on poðe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. ⁴I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. ⁵Tako se Crkve uèvršæivahu u vjeri i broj im se danomice poveæavao. ⁶Proðoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeèio propovijedati rijeè u Aziji. ⁷Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. ⁸Onda proðoše Miziju i siðoše u Troadu. ⁹Noæu je Pavao imao viðenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeði u Makedoniju i pomozi nam!" ¹⁰Nakon viðenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješæivati im evanðelje. ¹¹Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, ¹²a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. ¹³U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da æe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. ¹⁴Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavaèica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. ¹⁵Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uðite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. ¹⁶Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraèarskoga i gatajuæi donosila veliku dobit svojim gospodarima. ¹⁷Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješæuju vam put spasenja." ¹⁸To je èinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reèe duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziði iz nje!" I iziðe toga èasa. ¹⁹Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. ²⁰Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su ²¹te šire obièaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." ²²Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. ²³Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnièaru da ih pomno èuva. ²⁴Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. ²⁵Oko ponoæi su Pavao i Sila molili pjevajuæi hvalu Bogu, a uznici ih slušali. ²⁶Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. ²⁷Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena, trgnu maè i samo što se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli. ²⁸Ali Pavao povika iza glasa: "Ne èini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" ²⁹Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršæuæi baci se pred Pavla i Silu; ³⁰izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je èiniti da se spasim?" ³¹Oni æe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit æeš se - ti i dom tvoj!" ³²Onda navijestiše rijeè Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. ³³Te iste noæne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. ³⁴Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. ³⁵Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" ³⁶Tamnièar to priopæi Pavlu: "Pretori, reèe, poruèiše da vas pustim. Iziðite dakle sad i poðite u miru!" ³⁷Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuðene išibali, nas rimske graðane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami doðu i izvedu nas!" ³⁸Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. ³⁹Zato doðu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. ⁴⁰Izišavši iz tamnice, oni poðu k Lidiji, pogledaju i obodre braæu pa odu.