Chapter 18

¹ Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. ²Ondje naðe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je ³i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. ⁴Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. ⁵Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rijeèi svjedoèeæi Židovima da Isus jest Krist. ⁶Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reèe im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." ⁷I ode odande te prijeðe u kuæu nekoga bogobojazna èovjeka, imenom Ticija Justa, èija kuæa bijaše tik do sinagoge. ⁸A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinæana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. ⁹Jedne noæi reèe Gospodin Pavlu u viðenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! ¹⁰Ta ja sam s tobom i nitko se neæe usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." ¹¹Tako se zadrža godinu i šest mjeseci nauèavajuæi meðu njima rijeè Božju. ¹²Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu ¹³i rekoše: "Ovaj potièe ljude da protiv zakona štuju Boga." ¹⁴Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reèe Židovima: "Da je posrijedi zloèin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; ¹⁵je li pak raspra o rijeèi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviðajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." ¹⁶I otpremi ih iz sudnice. ¹⁷A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. ¹⁸Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braæom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. ¹⁹Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uðe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. ²⁰Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, ²¹nego se oprosti: "Još æu se, reèe, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. ²²Kad stiže u Cezareju, uziðe pozdraviti Crkvu pa onda siðe u Antiohiju. ²³Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim podruèjem i Frigijom utvrðujuæi sve uèenike. ²⁴Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, èovjek rjeèit i upuæen u Pisma, stiže u Efez. ²⁵On bijaše upuæen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i nauèavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶Poèe on tako smjelo govoriti u sinagogi. Èuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. ²⁷A kad je nakanio otiæi u Ahaju, ohrabriše ga braæa i napisaše uèenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti ²⁸jer je snažno pobijao Židove javno pokazujuæi iz Pisama da Isus jest Krist.