« Prev 2 Maccabees 7 Next »

Chapter 7

1 Uhvatiše tako i sedmoricu braæe zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bièevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije æemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4Kad ih užariše, zapovjedi da se, naoèigled ostale braæe i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junaèki umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista æe nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja sveèano svjedoèi: 'I svojim æu se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na muèenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoæeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmuèimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neæu!" Zato su i njega podvrgli muèenju kao i prvog. 9Izdišuæi reèe: "Ti nam, zlikovèe, oduzimaš sadašnji život, ali æe nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vjeèni." 10Poslije njega muèili su treæega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junaèki reèe: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da æu ih od njega natrag dobiti." 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladiæa koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su èetvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reèe ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u èvrstoj nadi koju ima od Boga: da æe ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuæa na život!" 15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga muèiti. 16On upilji oèi u kralja i reèe: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoæeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo èekaj, veæ æeš vidjeti njegovu veliku moæ: muèit æe on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reèe: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da æeš izbjeæi kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeæaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošæu. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato æe vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poèetak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rijeèima nazrijevao porugu. Kako je najmlaði još živio, on ga poèe ne samo rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladiæ za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiæu savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuæi okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog naèinio ni od èega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braæe i prihvati smrt, da te s tvojom braæom u vrijeme milosti opet naðem!" 30Tek što je svoje dorekla, mladiæ reèe: "Što èekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, zaèetnièe svake zloæe protiv Hebreja, nipošto neæeš izbjeæi ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouèi, on æe se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožnièe, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižuæi ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braæa, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti æeš veæ na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braæom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bièevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braæi zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjeæao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.

« Prev 2 Maccabees 7 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |