Chapter 6

¹ Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima; ²pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta. ³Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo. ⁴Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno. ⁵Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili. ⁶Èak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati Židovom. ⁷Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène žrtvene gozbe u spomen kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenèani bršljanom iziæi u Dionizovu povorku. ⁸Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama, ⁹a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito kakva je nevolja nastala. ¹⁰Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina. ¹¹Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili. ¹²One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. ¹³Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. ¹⁴Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti; ¹⁵ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha. ¹⁶Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. ¹⁷Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit æemo kazivanje. ¹⁸Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da jede svinjetinu. ¹⁹Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi muèilištu. ²⁰Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. ²¹Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog èovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. ²²Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. ²³Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. ²⁴"Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuðinske obièaje. ²⁵Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. ²⁶Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neæu izbjeæi rukama Svemoguæega. ²⁷A sada, junaèki se odrièuæi života, pokazat æu se dostojnim svoje starosti ²⁸i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rijeèi odmah pristupi muèilištu. ²⁹Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rijeèi èinile im se ludošæu. ³⁰Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bièevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." ³¹I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mladeži nego i veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.