« Prev 2 Maccabees 12 Next »

Chapter 12

1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova. 2Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja. 3Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugraðane Židove sa ženama i djecom na pripremljene laðe kao da im ništa zlo ne spremaju. 4Na temelju javnoga gradskog zakljuèka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni nasluæivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku puèinu i potopiše najmanje dvije stotine. 5Èim je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude; 6zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braæe. Noæu zapali pristanište i spali laðe te pobi one koji su se onamo sklonili. 7Buduæi da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane. 8Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugraðanima Židovima, 9navali noæu na njih i zapali im pristanište s laðama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i èetrdeset stadija. 10Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuæa pješaka i pet stotina konjanika. 11Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoæu Božjom pobijedili. Pobijeðeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obeæali su da æe mu dati stoku i u drugome mu biti na korist. 12Juda, držeæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore. 13Potom navali na grad Kaspin, utvrðen nasipima i okružen bedemima, a naseljen puèanstvom najrazlièitijih narodnosti. 14Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili. 15Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid. 16Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, èinilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla. 17Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, doðoše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci. 18U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu. 19Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvrðavi, njih više od deset tisuæa. 20Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe pet stotina konjanika. 21Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupaèno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci. 22Èim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se èesto meðusobno ranjavali, probadali se vlastitim maèevima. 23Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuæa. 24Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braæe te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo. 25Kad ih je napokon uvjerio sveèanim obavezama da æe te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braæu. 26Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuæa ljudi. 27Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvrðeni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s èetama najrazlièitijih narodnosti. Kršni mladiæi poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaèa. 28Ali zazvavši u pomoæ Svemoguæega koji svojom moæi lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisuæa stanovnika. 29Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija. 30Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedoèili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali. 31Juda i njegovi zahvališe im, potièuæi ih da se i ubuduæe pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmica. 32Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovoðu Gorgiju. 33Taj je izišao sa tri tisuæe pješaka i èetiri stotine konjanika. 34U boju pade izvjestan broj Židova. 35Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeæi ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. 36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoænik i voða. 37Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg. 38Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obièaju oèistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi - jer je veæ bio posljednji èas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove roðake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjeæom svakoga mrtvaca našli predmete posveæene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se poèinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuæe. 44Jer da nije vjerovao da æe pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja èeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.

« Prev 2 Maccabees 12 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |