Chapter 10

¹ Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad. ²Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuðinci i uništili su posveæene gajeve. ³Potom su oèistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. ⁴Kad su sve to izvršili, pali su nièice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. ⁵Èišæenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva. ⁶Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sjeæajuæi se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri. ⁷Zato su, noseæi bršljanom ovite štapove, zelene granèice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo oèišæenje svoga Svetog mjesta. ⁸Ujedno su javno zakljuèili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. EUPATOROVA MINISTRA ⁹Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. ¹⁰A sad æemo izvijestiti o dogaðajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajuæi ukratko ratne nevolje. ¹¹Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na èelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. ¹²Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. ¹³Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više èasne vlasti nije mogao èasno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. ¹⁴Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamnièku vojsku i svakom se prilikom zaraæivao sa Židovima. ¹⁵U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrðava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihvaæajuæi izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje. ¹⁶Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrðava. ¹⁷Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisuæa. ¹⁸Kako je najmanje devet tisuæa ljudi pobjeglo u dvije dobro utvrðene kule, a sa sobom su imali sve što je potrebno da se izdrži opsada, ¹⁹Makabej ostavi Šimuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veæa potreba. ²⁰Ali Šimunove ljude, pohlepne za novcem, potkupiše neki što su se onamo sklonili, tako te oni, primivši sedamdeset tisuæa drahma, pustiše neke da uteknu. ²¹Kad su Makabeju javili što se dogodilo, on skupi narodne voðe i optuži krivce da su za novce prodali svoju braæu jer su pustili da pobjegnu neprijatelji. ²²Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule. ²³Sretan u oružju, pobi u obadvije tvrðave preko dvadeset tisuæa ljudi.

²⁴Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih èeta, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleæi da æe je oružjem osvojiti. ²⁵Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. ²⁶Padnuvši nièice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. ²⁷Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilièno se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. ²⁸Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. ²⁹Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na èelo Židovima. ³⁰U isto vrijeme uzeše Makabeja meðu se da ga štite svojim oružjem i èuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najveæem neredu. ³¹Bi tada pobijeno dvadeset tisuæa i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. ³²Timotej pobježe u vrlo utvrðeno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja. ³³Makabej i njegovi srèano su ga opsjedali èetiri dana. ³⁴Uzdajuæi se u èvrstoæu mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti. ³⁵Kad je peti dan poèelo svitati, dvadeset mladiæa iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga naiðe. ³⁶Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši lomaèe, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad. ³⁷Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom. ³⁸Pošto obaviše posao, poèeše himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.