Chapter 10

¹ Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati. ²Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj. ³Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeæava da æe ga uzvisiti u dostojanstvu. ⁴Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. ⁵Jonatan æe se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braæi i njegovu narodu." ⁶Èak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrðe predaju taoci. ⁷Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proèita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrði. ⁸Ti su se zaista zaprepastili kad su èuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku. ⁹Ljudi iz Tvrðe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. ¹⁰Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poèeo ponovo zidati i obnavljati grad. ¹¹Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uèiniše. ¹²Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrðavama što ih je sagradio Bakid. ¹³Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju. ¹⁴Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utoèište. ¹⁵Kralj Aleksandar doèuo je za obeæanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braæa i o mukama koje su morali pretrpjeti. ¹⁶Povikao je: "Hoæemo li ikad naæi takva èovjeka? Uèinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" ¹⁷Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: ¹⁸"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. ¹⁹Èuli smo o tebi da si hrabar i moæan èovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj. ²⁰Zato te danas postavljamo vrhovnim sveæenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama saèuvaš prijateljstvo." ²¹I Jonatan se odjenu svetom odjeæom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja. ²²Kad je Demetrije za to èuo, ožalosti se i reèe: ²³"Zašto smo dopustili da nas preteèe Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako uèvrsti svoj položaj? ²⁴Pisat æu im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoæ." ²⁵I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. ²⁶Èuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. ²⁷Ostanite nam vjerni i dalje, a mi æemo vam dobroèinstvima vraæati ono što za nas budete èinili. ²⁸Oprostit æemo vas mnogih daæa i podijelit æemo vam darove. ²⁹Veæ sad vas oslobaðam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. ³⁰I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. ³¹Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruèjem, slobodan od svih desetina i daæa. ³²Odrièem se posjedovanja jeruzalemske Tvrðe i predajem je vrhovnom sveæeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je èuvaju. ³³Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoæu da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. ³⁴Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja. ³⁵Nitko neæe imati pravo da i u èemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. ³⁶Židovi æe se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuæa ljudi, primat æe plaæu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. ³⁷Neki æe od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrðavama, a drugi æe biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziðu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. ³⁸One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se naðu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveæenika. ³⁹Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta. ⁴⁰Ja osobno davat æu svake godine petnaest tisuæa šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. ⁴¹I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat æe odsad za potrebe Hrama. ⁴²Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sveæenicima koji vrše službu. ⁴³Tko god zatraži utoèište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruèju, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit æe slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu. ⁴⁴Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. ⁴⁵Jednako æe se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." ⁴⁶Kad su Jonatan i narod èuli za ta obeæanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeæali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. ⁴⁷Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oèima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. ⁴⁸Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. ⁴⁹Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. ⁵⁰Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. ⁵¹Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom: ⁵²"Buduæi da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom, ⁵³buduæi da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje, ⁵⁴hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kæer za ženu, bit æu ti zet i dat æu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!" ⁵⁵Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! ⁵⁶Sad æu ti uèiniti ono što si pisao, ali mi doði u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit æu ti tast, kako si rekao." ⁵⁷Ptolemej je otišao sa svojom kæeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge. ⁵⁸Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kæer Kleopatru te je u Ptolemaidi velièanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima. ⁵⁹Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doðe u posjete. ⁶⁰Doðe on sveèano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im. ⁶¹Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao. ⁶²Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeæu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uèiniše. ⁶³Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Proðite s njim posred grada i objavite da se nitko nièim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije nièim uznemirivati." ⁶⁴Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje èast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše. ⁶⁵Kralj ga je poèastio, upisao ga meðu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovoðu i namjesnika. ⁶⁶Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

⁶⁷Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. ⁶⁸Kad je za to doèuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju. ⁶⁹Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveæeniku Jonatanu poruèi ovo: ⁷⁰"Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? ⁷¹Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siði k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. ⁷²Pitaj i doznat æeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam neæete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. ⁷³Tako se ni sad neæeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." ⁷⁴Kad je Jonatan èuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuæa ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoæ. ⁷⁵Utaborili se pred Jopom. Graðani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoèeše napadati. ⁷⁶Graðani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. ⁷⁷Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. ⁷⁸Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše. ⁷⁹Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuæu konjanika. ⁸⁰Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. ⁸¹Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. ⁸²Šimun priskoèi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo veæ obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. ⁸³Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. ⁸⁴Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. ⁸⁵Osam je tisuæa ljudi palo od maèa i bilo spaljeno. ⁸⁶Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graðani izišli u susret s velikim slavljem. ⁸⁷Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. ⁸⁸Kad je kralj Aleksandar èuo za te dogaðaje, iskaza još veæe poèasti Jonatanu. ⁸⁹Poslao mu je zlatnu kopèu koja se po obièaju daje kraljevskim roðacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruèjem.