Chapter 22

¹ Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela. ²Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. ³Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." ⁴Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji." ⁵Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." ⁶Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke." ⁷Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" ⁸Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!" ⁹Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja." ¹⁰Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. ¹¹Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'." ¹²Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke." ¹³Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" ¹⁴Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!" ¹⁵Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve." ¹⁶Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" ¹⁷Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'" ¹⁸Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!" ¹⁹A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. ²⁰Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono. ²¹Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' ²²On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!' ²³Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo." ²⁴Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" ²⁵Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." ²⁶Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. ²⁷Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" ²⁸Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!" ²⁹Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. ³⁰Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj. ³¹Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" ³²Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. ³³A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. ³⁴Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." ³⁵Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. ³⁶O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! ³⁷Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. ³⁸Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve. ³⁹Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁴⁰Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. ⁴¹Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. ⁴²Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. ⁴³Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim. ⁴⁴Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama. ⁴⁵Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. ⁴⁶Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ⁴⁷Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. ⁴⁸Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. ⁴⁹Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. ⁵⁰Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati. ⁵¹Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. ⁵²Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. ⁵³On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. ⁵⁴Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.