Chapter 21

¹ Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog, ²i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat æu ti novca koliko vrijedi." ³Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!" ⁴Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. ⁵Doðe mu njegova žena Izebela i reèe: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?" ⁶On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat æu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'" ⁷Tada mu žena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." ⁸I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima. ⁹U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda. ¹⁰Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." ¹¹I uèiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. ¹²Proglasiše post i Nabota postaviše na èelo naroda. ¹³Tada doðoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. ¹⁴Zatim poruèiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." ¹⁵Pošto je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav." ¹⁶Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. ¹⁷Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: ¹⁸"Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. ¹⁹Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i tvoju.'" ²⁰Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naðoh te, jer si se prodao da èiniš što je zlo u oèima Jahvinim. ²¹Evo, tek što nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. ²²Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. ²³I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. ²⁴Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske." ²⁵Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini što je zlo u oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. ²⁶Èinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. ²⁷Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuæi. ²⁸Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: ²⁹"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."