Chapter 22

¹ Lijenèina je slièan uprljanu kamenu: svatko zviždi zbog gnusobe njegove. ²Lijenèina je slièan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku. ³Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kæi, na štetu mu je. ⁴Razumna kæi blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju. ⁵Bestidna kæi sramoti i oca i muža, pa je obojica preziru. ⁶Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti, ali šiba i ukor uvijek su mudrost. ⁷# ⁸# ⁹Tko pouèava luðaka pokušava zalijepiti krhotine i budi spavaèa iz sna dubokog. ¹⁰Objašnjavati luðaku isto je kao i bunovnu èovjeku, jer æe na koncu zapitati: "Što je?" ¹¹Za mrtvim plaèi, jer mu se ugasila svjetlost; i za luðakom plaèi, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaèi, jer je poèinuo, a luðakov je život gori od smrti. ¹²Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luðakom i bezbožnikom sve dane života njihova. ¹³Ne govori mnogo s bezumnikom i ne druži se s nerazumnikom: èuvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukaljaš dodirom njegovim. Kloni ga se, da naðeš mir i da ti ne dojadi ludost njegova. ¹⁴Što je teže od olova? I kako se zove ako ne: luðak? ¹⁵Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi èovjeka nerazumna. ¹⁶Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrðeno zrelim promišljanjem ne plaši u èasu pogibelji. ¹⁷Srce uèvršæeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglaèanu zidu. ¹⁸Kao što kamenèiæi na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luðaèkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu. ¹⁹Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeæaje. ²⁰Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo. ²¹Ako trgneš i maè na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti. ²²I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguæa je pomirba. Samo u sluèaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj. ²³Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreæi dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu. ²⁴Prije vatre diže se iz peæi vatra i dim, tako i prije krvoproliæa izbija svaða. ²⁵Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem. ²⁶Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji èuje èuvat æe se od njega. ²⁷Oj, tko æe postaviti stražu ustima mojim i na usne moje peèat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?