Chapter 15

¹ Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaðamo. ²Svaki od nas neka ugaða bližnjemu na dobro, na izgraðivanje. ³Ta ni Krist nije sebi ugaðao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ⁴Uistinu, što je nekoæ napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. ⁵A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meðusobno budete složni po Kristu Isusu ⁶te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. ⁷Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. ⁸Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obeæanja dana ocima, ⁹a pogani da za milosrðe proslave Boga, kao što je pisano: Zato æu te slaviti meðu pucima i psalam pjevati tvome imenu. ¹⁰I još veli: Klièite, puci, s njegovim narodom. ¹¹I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! ¹²Izaija opet veli: Pojavit æe se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. ¹³A Bog nade napunio vas svakom radošæu i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. ¹⁴Ja sam, braæo moja, uvjeren: vi ste i sami puni èestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. ¹⁵Ipak vam djelomièno smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - ¹⁶da budem bogoslužnik Krista Isusa meðu poganima, sveæenik evanðelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posveæen Duhom Svetim. ¹⁷Imam se dakle èime dièiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. ¹⁸/ ¹⁹Jer ne bih se usudio govoriti o neèemu što Krist rijeèju i djelom, snagom znamenja i èudesa, snagom Duha nije po meni uèinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanðelje Kristovo, ²⁰i to tako da sam se trsio navješæivati evanðelje ne gdje se veæ spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - ²¹nego, kako je pisano: Vidjet æe ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu èuli. ²²Time sam ponajèešæe i bio sprijeèen doæi k vama. ²³Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima veæ mnogo godina, doæi k vama ²⁴kad poðem u Španjolsku. Nadam se doista da æu vas na proputovanju posjetiti i da æete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. ²⁵Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. ²⁶Makedonija i Ahaja odluèiše oèitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. ²⁷Da, odluèiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. ²⁸Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapeèaæen uruèim - uputit æu se u Španjolsku i usput k vama. ²⁹A kada doðem k vama, doæi æu, znam, s puninom blagoslova Kristova. ³⁰Ali zaklinjem vas, braæo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, ³¹da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoæ Jeruzalemu bude po volji svetima ³²te s Božjom voljom radosno doðem k vama i s vama zajedno odahnem. ³³Bog mira sa svima vama! Amen.