Chapter 1

¹ Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje Božje - ²koje Bog unaprijed obeæavaše po svojim prorocima u Pismima svetim ³o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, ⁴postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuæem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, ⁵po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane ⁶meðu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: ⁷svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. ⁸Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješæuje po svem svijetu. ⁹Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanðelju Sina njegova - da vas se ¹⁰u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se veæ jednom s voljom Božjom nekako posreæilo doæi k vama. ¹¹Jer èeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojaèate, zapravo - ¹²da se zajedno s vama ohrabrim zajednièkom vjerom, vašom i mojom. ¹³A ne bih htio, braæo, da ne znate: èesto sam bio nakanio doæi k vama - i sve dosad bio sprijeèen - da i meðu vama uberem koji plod kao i meðu drugim narodima. ¹⁴Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. ¹⁵Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanðelje. ¹⁶Ne stidim se, uistinu, evanðelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. ¹⁷Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik æe od vjere živjeti. ¹⁸Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošæu. ¹⁹Jer što se o Bogu može spoznati, oèito im je: Bog im oèitova. ²⁰Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeèna njegova moæ i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. ²¹Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomraèi bezumno srce njihovo. ²²Gradeæi se mudrima, poludješe i ²³zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, oblièjem raspadljiva èovjeka, i ptica, i èetveronožaca, i gmazova. ²⁴Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neèistoæi te sami obešèašæuju svoja tijela, ²⁵oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, èastili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. ²⁶Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno opæenje protunaravnim, ²⁷a tako su i muškarci napustili naravno opæenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno èine i sami na sebi primaju zasluženu plaæu svoga zastranjenja. ²⁸I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te èine što ne dolikuje, ²⁹puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloæe; puni zavisti, ubojstva, svaðe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavaèi, ³⁰klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljaèi zala, roditeljima neposlušni, ³¹nerazumni, nevjerni, bešæutni, nemilosrdni. ³²Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što èine - a oni ne samo da to èine nego i povlaðuju onima koji èine.