Contents

« Prev Romans 2 Next »

Chapter 2

1 Zato nemaš isprike, èovjeèe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuðuješ: ta to isto èiniš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što èine. 3Misliš li da æeš izbjeæi sudu Božjemu, ti èovjeèe što sudiš one koji takvo što èine, a sam to isto èiniš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaæajuæi da te dobrota Božja k obraæenju privodi? 5Tvrdokornošæu svojom i srcem koje neæe obraæenja zgræeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji æe uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošæu u dobrim djelima ištu slavu, èast i neraspadljivost - život vjeèni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu èovjeèju koja èini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, èast i mir svakomu koji èini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. 12Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona æe i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu æe biti suðeni. 13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji æe Zakona biti opravdani. 14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajuæi Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoèi i njihova savjest, a i prosuðivanja kojima se meðu sobom optužuju ili brane. 16To æe se oèitovati na Dan u koji æe, po mojem evanðelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. 17Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno poèivaš na Zakonu i dièiš se Bogom, 18koji poznaješ Volju i iz Zakona pouèen razluèuješ što je bolje 19te si uvjeren da si voða slijepih, svjetlo onih u tami, 20odgojitelj nerazumnih, uèitelj nejaèadi jer u Zakonu imaš olièenje znanja i istine; 21ti, dakle, koji drugoga uèiš, sam sebe ne uèiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22Ti koji zabranjuješ preljub, preljub poèinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljaèkaš hramove! 23Ti koji se Zakonom dièiš, kršenjem toga Zakona Boga obešèašæuješ! 24Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli meðu narodima. 25Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 26Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neæe li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit æe tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.

« Prev Romans 2 Next »
VIEWNAME is workSection