Chapter 4
1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono zaèuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reèe: "Uziði ovamo i pokazat æu ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slièna smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i èetiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i èetiri starješine, obuèene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, èetiri biæa, sprijeda i straga puna oèiju: 7prvo biæe slièno lavu, drugo biæe slièno juncu, treæe biæe s licem kao èovjeèjim, èetvrto biæe slièno leteæem orlu. 8Ta su èetiri biæa - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna oèiju. Bez predaha dan i noæ govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" 9I kad god biæa dadu slavu i èast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, 10dvadeset i èetiri starješine padnu nièice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreæi: 11"Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i èast i moæ! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"