Chapter 78

¹ Pouèna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeèima usta mojih! ²Otvorit æu svoja usta na pouku, iznijet æu tajne iz vremena davnih. ³Ono što èusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴neæemo kriti djeci njihovoj, predat æemo buduæem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela èudesna što ih uèini. ⁵Svjedoèanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, ⁶da sazna buduæi naraštaj, i sinovi koji æe se roditi da djeci svojoj kazuju ⁷da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, veæ da vrše zapovijedi njegove, ⁸kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. ⁹Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leða. ¹⁰Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. ¹¹Zaboraviše na djela njegova, na èudesa koja im pokaza. ¹²Pred njihovim ocima èinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. ¹³On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. ¹⁴Danju ih vodio oblakom, a svu noæ ognjem blistavim. ¹⁵U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. ¹⁶Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. ¹⁷A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. ¹⁸Boga su kušali u srcima svojim ištuæ' jela svojoj pohlepnosti. ¹⁹Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? ²⁰Eno, udari u hrid, i voda poteèe i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" ²¹Kad to zaèu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, ²²jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoæ uzdaše. ²³Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, ²⁴k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. ²⁵Èovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. ²⁶Probudi na nebu vjetar istoèni i svojom silom južnjak dovede. ²⁷Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. ²⁸Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. ²⁹Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. ³⁰Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, ³¹kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smræu prvake njihove i mladiæe pobi Izraelove. ³²Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u èudesna djela njegova. ³³I skonèa im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. ³⁴Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; ³⁵spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. ³⁶Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. ³⁷Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. ³⁸A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; èesto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošæu. ³⁹Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraæa se više. ⁴⁰Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! ⁴¹Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeðahu Sveca Izraelova ⁴²ne spominjuæ' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, ⁴³ni znakova njegovih u Egiptu, ni èudesnih djela u polju Soanskom. ⁴⁴U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. ⁴⁵Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. ⁴⁶I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaèu. ⁴⁷Vinograde im tuèom udari, a mrazom smokvike njihove. ⁴⁸I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. ⁴⁹Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anðele nesreæe. ⁵⁰I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruèi pošasti. ⁵¹Pobi u Egiptu sve prvoroðeno, prvence u šatorju Hamovu. ⁵²I povede narod svoj kao ovce i voðaše ih kao stado kroz pustinju. ⁵³Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. ⁵⁴U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. ⁵⁵Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. ⁵⁶A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. ⁵⁷Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. ⁵⁸Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. ⁵⁹Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. ⁶⁰I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. ⁶¹Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. ⁶²Narod svoj prepusti maèu, raspali se na svoju baštinu. ⁶³Mladiæe njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. ⁶⁴Sveæenici njihovi padoše od maèa, ne zaplakaše Óudove njihove. ⁶⁵Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. ⁶⁶Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vjeèitu zadade. ⁶⁷On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, ⁶⁸veæ odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. ⁶⁹Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. ⁷⁰Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovèjih; ⁷¹odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷²I pasao ih je srcem èestitim i brižljivim rukama vodio.