Chapter 77

¹ Zborovoði. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. ²Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me èuje. ³U dan nevolje tražim Gospodina, noæu mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. ⁴Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. ⁵Vjeðe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. ⁶Mislim na drevne dane i sjeæam se davnih godina; ⁷razmišljam noæu u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸"Hoæe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoæe li ikad još biti milostiv? ⁹Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeæanje propalo za sva pokoljenja? ¹⁰Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" ¹¹I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." ¹²Spominjem se djela Jahvinih, sjeæam se tvojih pradavnih èudesa. ¹³Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si uèinio. ¹⁴Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? ¹⁵Ti si Bog koji èudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. ¹⁶Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. ¹⁷Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. ¹⁸Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. ¹⁹Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. ²⁰Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. ²¹Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.