Chapter 22

¹ Isus im ponovno prozbori u prispodobama: ²"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. ³Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doæi. ⁴Opet posla druge sluge govoreæi: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Doðite na svadbu!'" ⁵"Ali oni ne mareæi odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. ⁶Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. ⁷Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." ⁸"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. ⁹Poðite stoga na raskršæa i koga god naðete, pozovite na svadbu!'" ¹⁰"Sluge iziðoše na putove i sabraše sve koje naðoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. ¹¹Kad kralj uðe pogledati goste, spazi ondje èovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹²Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. ¹³Tada kralj reèe poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi.' ¹⁴Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." ¹⁵Tada farizeji odoše i održaše vijeæe kako da Isusa uhvate u rijeèi. ¹⁶Pošalju k njemu svoje uèenike s herodovcima da ga upitaju: "Uèitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem uèiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. ¹⁷Reci nam, dakle, što ti se èini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" ¹⁸Znajuæi njihovu opakost, reèe Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? ¹⁹Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. ²⁰On ih upita: "Èija je ovo slika i natpis?" ²¹Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." ²²Èuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. ²³Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaše ga: ²⁴"Uèitelju, Mojsije reèe: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. ²⁵Bijaše tako u nas sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. ²⁶Tako i drugi i treæi, sve do sedmoga. ²⁷A nakon svih umrije i žena. ²⁸Kojemu æe dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuæu? Jer sva su je sedmorica imala." ²⁹Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. ³⁰Ta u uskrsnuæu niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebu. ³¹A što se tièe uskrsnuæa mrtvih, zar niste èitali što vam reèe Bog: ³²Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" ³³Èuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. ³⁴A kad su farizeji èuli kako ušutka saduceje, okupiše se, ³⁵a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: ³⁶"Uèitelju, koja ja zapovijed najveæa u Zakonu?" ³⁷A on mu reèe: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. ³⁸To je najveæa i prva zapovijed. ³⁹Druga, ovoj slièna: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. ⁴⁰O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." ⁴¹Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: ⁴²"Što mislite o Kristu? Èiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." ⁴³A on æe njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: ⁴⁴Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' ⁴⁵Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" ⁴⁶I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeèi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.