Chapter 18

¹ U onaj èas pristupe uèenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveæi u kraljevstvu nebeskom?" ²On dozove dijete, postavi ga posred njih ³i reèe: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neæete uæi u kraljevstvo nebesko. ⁴Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveæi u kraljevstvu nebeskom. ⁵I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima." ⁶"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." ⁷"Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao èovjeku po kom dolazi sablazan. ⁸Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je uæi u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti baèen u oganj vjeèni. ⁹I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život uæi, nego s oba oka biti baèen u pakao ognjeni." ¹⁰"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anðeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." ¹¹# ¹²"Što vam se èini? Ako neki èovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neæe li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poæi u potragu za zalutalom? ¹³Posreæi li mu se te je naðe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. ¹⁴Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neæe da propadne ni jedan od ovih malenih." ¹⁵"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. ¹⁶Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poèiva svaka tvrdnja. ¹⁷Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." ¹⁸"Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit æe svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit æe odriješeno na nebu." ¹⁹"Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat æe im Otac moj, koji je na nebesima. ²⁰Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meðu njima." ²¹Tada pristupi k njemu Petar i reèe: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" ²²Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." ²³"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluèi urediti raèune sa slugama. ²⁴Kad zapoèe obraèunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuæa talenata. ²⁵Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. ²⁶Nato sluga padne nièice preda nj govoreæi: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve æu ti vratiti.' ²⁷Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." ²⁸"A kad taj isti sluga izaðe, naiðe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreæi: 'Vrati što si dužan!' ²⁹Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit æu ti.' ³⁰Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." ³¹"Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošæeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. ³²Tada ga gospodar dozva i reèe mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. ³³Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' ³⁴I gospodar ga, rasrðen, preda muèiteljima dok mu ne vrati svega duga. ³⁵Tako æe i Otac moj nebeski uèiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."