Chapter 8

¹ Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navješæujuæi evanðelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica ²i neke žene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ðavola; ³zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. ⁴Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: ⁵"Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. ⁶Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. ⁷Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i uguši. ⁸Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!" ⁹Upitaše ga uèenici kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slušajuæi ne razumiju." ¹¹"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Božja. ¹²Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. ¹³A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s radošæu prime Rijeè, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. ¹⁵Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijeè, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." ¹⁶"Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. ¹⁷Ta ništa nije tajno što se neæe oèitovati; ništa skriveno što se neæe saznati i na vidjelo doæi." ¹⁸"Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što misli da ima." ¹⁹A majka i braæa njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. ²⁰Javiše mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i žele te vidjeti." ²¹A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Božju slušaju i vrše." ²²Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. ²³Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. ²⁴Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. ²⁵A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u èudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" ²⁶Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. ²⁷Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji imaše zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u kuæi, nego po grobnicama. ²⁸Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muèi me!" ²⁹Jer bijaše zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da, dugo ga je veæ vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. ³⁰Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj uðoše mnogi zlodusi. ³¹I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. ³²A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uæi u njih. I on im dopusti. ³³Tada zlodusi iziðoše iz èovjeka i uðoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. ³⁴Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. ³⁵A ljudi iziðoše vidjeti što se dogodilo. Doðoše Isusu i naðoše èovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuèen i zdrave pameti. I prestraše se. ³⁶A oèevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. ³⁷I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se. ³⁸A moljaše ga èovjek iz koga iziðoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreæi: ³⁹"Vrati se kuæi i pripovijedaj što ti uèini Bog." On ode razglašujuæi po svem gradu što mu uèini Isus. ⁴⁰Na povratku Isusa doèeka mnoštvo jer su ga svi željno išèekivali. ⁴¹I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu. ⁴²Imaše kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. ⁴³A neka žena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti, ⁴⁴priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. ⁴⁵I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe: "Uèitelju, mnoštvo te gura i pritišæe." ⁴⁶A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." ⁴⁷A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. ⁴⁸A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" ⁴⁹Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kæi, ne muèi više Uèitelja." ⁵⁰Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se spasiti!" ⁵¹Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. ⁵²A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije umrla, nego spava!" ⁵³No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla. ⁵⁴On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" ⁵⁵I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. ⁵⁶Njezini se roditelji zaèudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.