« Prev Luke 8 Next »

Chapter 8

1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navješæujuæi evanðelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ðavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. 4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: 5"Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i uguši. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!" 9Upitaše ga uèenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slušajuæi ne razumiju." 11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s radošæu prime Rijeè, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijeè, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." 16"Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Ta ništa nije tajno što se neæe oèitovati; ništa skriveno što se neæe saznati i na vidjelo doæi." 18"Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što misli da ima." 19A majka i braæa njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20Javiše mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i žele te vidjeti." 21A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Božju slušaju i vrše." 22Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u èudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" 26Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji imaše zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u kuæi, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muèi me!" 29Jer bijaše zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da, dugo ga je veæ vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj uðoše mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uæi u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi iziðoše iz èovjeka i uðoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 34Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 35A ljudi iziðoše vidjeti što se dogodilo. Doðoše Isusu i naðoše èovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuèen i zdrave pameti. I prestraše se. 36A oèevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se. 38A moljaše ga èovjek iz koga iziðoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreæi: 39"Vrati se kuæi i pripovijedaj što ti uèini Bog." On ode razglašujuæi po svem gradu što mu uèini Isus. 40Na povratku Isusa doèeka mnoštvo jer su ga svi željno išèekivali. 41I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu. 42Imaše kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti, 44priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe: "Uèitelju, mnoštvo te gura i pritišæe." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kæi, ne muèi više Uèitelja." 50Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se spasiti!" 51Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji zaèudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.

« Prev Luke 8 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |