Chapter 9

¹ Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da lijeèe bolesti. ²I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i lijeèiti bolesnike. ³I reèe im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! ⁴U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite. ⁵Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedoèanstvo protiv njih." ⁶Oni krenuše: obilazili su po selima, navješæivali evanðelje i lijeèili posvuda. ⁷Doèuo Herod tetrarh sve što se dogaða te se naðe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; ⁸drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." ⁹A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko èujem?" I tražio je priliku da ga vidi. ¹⁰Apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. Isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida. ¹¹Saznalo to mnoštvo po poðe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. ¹²Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju." ¹³A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." ¹⁴A bijaše oko pet tisuæa muškaraca. Nato æe on svojim uèenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." ¹⁵I uèine tako: sve ih posjedaju. ¹⁶A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše uèenicima da posluže mnoštvo. ¹⁷Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. ¹⁸Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" ¹⁹Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi opet: da neki od drevnih proroka usta." ²⁰A on im reèe: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Krist - Pomazanik Božji!" ²¹A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. ²²Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne." ²³A govoraše svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. ²⁴Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj æe ga spasiti. ²⁵Ta što koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" ²⁶"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela." ²⁷"A kažem vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." ²⁸Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziðe na goru da se pomoli. ²⁹I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem zablista. ³⁰I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. ³¹Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. ³²No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj. ³³I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. ³⁴Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. ³⁵A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" ³⁶I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. ³⁷A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. ³⁸I gle, èovjek neki iz mnoštva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, ³⁹a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. ⁴⁰Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." ⁴¹Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" ⁴²I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu. ⁴³Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima: ⁴⁴"Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan ljudima u ruke." ⁴⁵Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. ⁴⁶U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi. ⁴⁷Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se ⁴⁸i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu vama svima, taj je velik!" ⁴⁹Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." ⁵⁰Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" ⁵¹Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odluènošæu prema Jeruzalemu. ⁵²I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uðoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. ⁵³No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. ⁵⁴Kada to vidješe uèenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoæeš li da kažemo neka oganj siðe s neba i uništi ih?" ⁵⁵No on se okrenu i prekori ih. ⁵⁶I odoše u drugo selo. ⁵⁷Dok su išli putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti pošao." ⁵⁸Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio." ⁵⁹Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." ⁶⁰Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješæuj kraljevstvo Božje." ⁶¹I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuæanima." ⁶²Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."