« Prev Luke 11 Next »

Chapter 11

1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Èim presta, reèe mu jedan od uèenika: "Gospodine, nauèi nas moliti kao što je i Ivan nauèio svoje uèenike." 2On im reèe: "Kad molite, govorite: 'Oèe! Sveti se ime tvoje! Doði kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" 5I reèe im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poðe k njemu o ponoæi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' 7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaðuj mi! Vrata su veæ zatvorena, a djeèica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat æe i dati mu što god treba zbog njegove bezoènosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit æe se." 11"A koji je to otac meðu vama: kad ga sin zaište ribu, zar æe mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar æe mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li æe više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" 14I istjerivaše ðavla koji bijaše nijem. Kad iziðe ðavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici ðavolskom, izgoni ðavle!" 16A drugi su iskušavajuæi ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet æe i kuæa æe na kuæu pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako æe opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim ðavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato æe vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim ðavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." 21"Dokle god jaki i naoružani èuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako doðe jaèi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." 23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." 24"Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeæi spokoja. Kad ga ne naðe, rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.' 25Došavši, naðe je pometenu i ureðenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu èovjeku gore nego na poèetku." 27Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" 28On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju rijeè Božju i èuvaju je!" 29Kad je nagrnulo mnoštvo, poèe im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin. 30Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako æe biti i Sin Èovjeèji ovomu naraštaju." 31"Kraljica æe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla èuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 32Ninivljani æe ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" 33"Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. 35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. 36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliæa tame, bit æe posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." 37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uðe i priðe k stolu. 38Vidjevši to, farizej se zaèudi što se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu reèe: "Da, vi farizeji èistite vanjštinu èaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji naèini vanjštinu naèinio i nutrinu. 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je èisto." 42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povræa, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne zanemariti." 43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuæi hode." 45Nato æe neki zakonoznanac: "Uèitelju, tako govoreæi i nas vrijeðaš." 46A on reèe: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." 47"Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. 48Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! 49Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat æu k njima proroke i apostole. Neke æe poubijati i prognati - 50da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeðu žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit æe se od ovoga naraštaja!" 52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuè znanja: sami ne uðoste, a sprijeèiste one koji htjedoše uæi." 53Kad Isus izaðe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 54vrebajuæi na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

« Prev Luke 11 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |