Chapter 11

¹ Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Èim presta, reèe mu jedan od uèenika: "Gospodine, nauèi nas moliti kao što je i Ivan nauèio svoje uèenike." ²On im reèe: "Kad molite, govorite: 'Oèe! Sveti se ime tvoje! Doði kraljevstvo tvoje! ³Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! ⁴I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" ⁵I reèe im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poðe k njemu o ponoæi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. ⁶Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' ⁷A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaðuj mi! Vrata su veæ zatvorena, a djeèica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' ⁸Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat æe i dati mu što god treba zbog njegove bezoènosti." ⁹"I ja vama kažem: Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se! ¹⁰Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit æe se." ¹¹"A koji je to otac meðu vama: kad ga sin zaište ribu, zar æe mu mjesto ribe zmiju dati? ¹²Ili kad zaište jaje, zar æe mu dati štipavca? ¹³Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li æe više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" ¹⁴I istjerivaše ðavla koji bijaše nijem. Kad iziðe ðavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. ¹⁵A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici ðavolskom, izgoni ðavle!" ¹⁶A drugi su iskušavajuæi ga, tražili od njega kakav znak s neba. ¹⁷Ali on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet æe i kuæa æe na kuæu pasti. ¹⁸Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako æe opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim ðavle. ¹⁹Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato æe vam oni biti suci. ²⁰Ali ako ja prstom Božjim izgonim ðavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." ²¹"Dokle god jaki i naoružani èuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. ²²Ali ako doðe jaèi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." ²³"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." ²⁴"Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeæi spokoja. Kad ga ne naðe, rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.' ²⁵Došavši, naðe je pometenu i ureðenu. ²⁶Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu èovjeku gore nego na poèetku." ²⁷Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" ²⁸On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju rijeè Božju i èuvaju je!" ²⁹Kad je nagrnulo mnoštvo, poèe im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin. ³⁰Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako æe biti i Sin Èovjeèji ovomu naraštaju." ³¹"Kraljica æe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla èuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! ³²Ninivljani æe ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" ³³"Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. ³⁴Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. ³⁵Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. ³⁶Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliæa tame, bit æe posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." ³⁷Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uðe i priðe k stolu. ³⁸Vidjevši to, farizej se zaèudi što se Isus prije objeda ne opra. ³⁹A Gospodin mu reèe: "Da, vi farizeji èistite vanjštinu èaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. ⁴⁰Bezumnici! Nije li onaj koji naèini vanjštinu naèinio i nutrinu. ⁴¹Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je èisto." ⁴²"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povræa, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne zanemariti." ⁴³"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. ⁴⁴Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuæi hode." ⁴⁵Nato æe neki zakonoznanac: "Uèitelju, tako govoreæi i nas vrijeðaš." ⁴⁶A on reèe: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." ⁴⁷"Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. ⁴⁸Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! ⁴⁹Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat æu k njima proroke i apostole. Neke æe poubijati i prognati - ⁵⁰da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, ⁵¹od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeðu žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit æe se od ovoga naraštaja!" ⁵²"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuè znanja: sami ne uðoste, a sprijeèiste one koji htjedoše uæi." ⁵³Kad Isus izaðe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja ⁵⁴vrebajuæi na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.